Temperatura sklopa i toplinski stres rastu pri kombinaciji visoke temperature zraka i vodnog stresa te se smanjuju navodnjavanjem – modelna analiza

Mehanistički model povezuje energetsku bilancu sklopa s prijenosom vode tlo–biljka i parametriran je za pšenicu. Pri dobroj opskrbi vodom temperatura sklopa uglavnom je pratila temperaturu zraka; kada je vodni potencijal tla u modelu postao negativniji od približno −0,14 MPa, daljnje isušivanje uzrokovalo je brz rast temperature sklopa. Pri oko −0,62 MPa modelirana temperatura sklopa mogla je biti do približno 10 °C iznad temperature zraka. Navodnjavanje je hlađenjem preko transpiracije snižavalo temperaturu, ali pri vrlo vrućem zraku često nije moglo zadržati sklop ispod praga oštećenja, a korist hlađenja smanjivala se s rastom temperature zraka. Ti pragovi su rezultati modela za parametrirani sustav, a ne pragovi navodnjavanja za povrće.

Konceptualna prenosivost: rad je vrijedan za razumijevanje mehanizma i dizajn sustava, ali kultura, model ili eksperimentalna konfiguracija bitno se razlikuju od Kumerove proizvodnje. Koristi se za određivanje što mjeriti i testirati, a ne za izravno kopiranje brojčanih rezultata.

Za Kumer 1687 najopravdanija je uporaba tih dokaza kao hipoteze i mjernog okvira koji se provjerava na vlastitim poljima, serijama i zapisima hladnog lanca. Objavljeni rezultat postaje proizvodno pravilo tek nakon lokalne validacije.